Intervju Ambasadora SR Njemačke u BiH gospođe Ulrike Knotz za politički magazin Dani, 26.01.2012.

Sliku povećati Ambasadorica U. Knotz i Ambasador R. Gilles (© Dzenat Drekovic) - Zašto je Elizejski sporazum važan u historijskom smislu, i kakva su njegova postignuća iz perspektive današnjice?

Ulrike Knotz: Njemačko-francusko prijateljstvo, za koje je Jelisejski sporazum izraz i institucionala baza, je jedinstven primjer kako od neprijatelja mogu nastati bliski prijatelji. Vjerovatno ne postoje dvije zemlje koje su tako često i ogorčeno vodile ratove jedna protiv druge kao što su Njemačka i Francuska. Nakon Drugog svjetskog rata, nakon potpune kapitulacije Njemačke, uloge su bile jasno definisane: Francuska je bila pobjednik, Njemačka je bila poražena. Ovim dvijema zemljama je tada uspjelo, da takvu raspodjelu uloga ostave iza sebe i postanu partneri i prijatelji. Pri tom je njemačko-francusko pomirenje od početka bilo u znaku evropskog ujedinjenja. U tzv. Schumanovoj deklaraciji od 09. maja 1950.godine, koja je jedna vrsta rodnog lista za EU, stoji: " Ujedinjenje evropskih nacija iziskuje da stoljetni sukob između Njemačke i Francuske bude ugašen. Započeto djelo mora prije svega obuhvatiti Njemačku i Francusku". Naše dvije zemlje su uvijek iznova potvrdile da njihova zajednička saradnja i prijateljstvo stoje u službi evropskih integracija.

Roland Gilles: Više nije potrebno dokazivati istorijsku važnost ovog sporazuma. Ovaj sporazum kojeg su dogovorili general de Gaulle et kancelar Konrad Adenauer je temelj na kojem počiva odnos između naše dvije zemlje. Bez tog sporazuma i odnosa povjerenja koji proističe iz njega ništa ne bi bilo moguće. U istoriji ovih pedeset zadnjih godina dogovor na najvišem nivou između naše dvije zemlje unaprijedio je stvari unutar Zajednice a kasnije Evropske Unije.

- Koliko je Elizejski sporazum učinio na razvoju francusko-njemačkog prijateljstva? 

RG: Zamislimo kontekst tadašnjeg vremena. 1963.g. zajednica evropskih država već je postojala sedam godina ali samo kao tarifna i carinska unija radi olakšavanja razmjene između 6 zemalja članica  osnivača ove zajednice (Njemačka, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg i Holandija). Pogledajte šta je danas postala Evropska unija. Bez francusko-njemačkog prijateljstva , bez tandema  koji su nastali između šefova naše dvije zemlje kao što su Valérie Giscard d’Estaing i Helmut Schmitt, François Mitterrand i Helmut Kohl, Jacques Chirac i Gerhard Schröder i konačno Nicolas Sarkozy i Angela Merkel ništa ne bi moglo biti urađeno.  Jelisejski sporazum  ustanovio je naviku zajedničkog rada, čestih susreta, razmjene visokih službenika. Sve ovo je doprinijelo jačanju odnosa povjerenja i prijateljstva između dva naroda.

UK: Ondašnji političari, veliki državnici Charles de Gaulle, Konrad Adenauer i Robert Schuman, su na ruševinama ratom razorene Evrope formulisali političku volju za pomirenjem iz spoznaje: ovako ne može dalje. Pri tome je odgovornim bilo jasno da pored političkih signala pomirenje na koncu može uslijediti samo među ljudima. Radi toga je ovaj sporazum usmjeren eksplicitno na civilno društvo. Danas se civilnodruštvena mreža, između ostalog, sastoji od 300 njemačko-francuskih udruženja, 22 regionalna partnerstva i 2200 gradova partnera, kao i 4300 partnerstva između škola. Njemačko-francuska Omladinska organizacija, sa preko 210.000 učesnika godišnje ostaje i dalje centralni akter u razmjeni mladih (od 1963 oko 8 miliona učesnika). To je bilans koji se s ponosom može pokazati.

- Kako osobno vidite razvoj i trenutne njemačko-francuske prijateljske odnose?

RG: Dalji razvoj može ići samo u pravcu više dogovaranja, više saradnje. Njemačka je prvi ekonomski partner Francuske. Ovaj odnos je od vitalnog značaja za nas. Jasno je da njemačka ekonomija bolje stoji od naše ali naša  komplementarnost je nezamjenjiva. Možemo samo produbiti taj odnos, učiniti ga sadržajnijim. Imali ste priliku vidjeti pokretačku ulogu francusko-njemačkog tandema za spas jedinstvene monete, djelovanje naše dvije zemlje u smislu predlaganja potrebnih reformi radi prilagođavanja funkcionisanja Evropske unije zahtjevima svijeta koji se mijenja i čiji se centar pomjera prema Aziji. Po tu cijenu  će Evropska unija moći sačuvati značajno mjesto u svjetskoj ekonomiji.

UK: Nemam tome puno dodati. Moj kolega i prijatelj Roland Gilles govori o komplementarnosti. To je zanimljiva tačka. Upravo zato što su naše dvije zemlje toliko različite i riješenja koja nađu su najčešće prihvatljiva i za naše partnere u EU. Francuska, na primjer, je više centralizirano izgrađena, dok Njemačka ima izraziti federalni sistem. I po pitanjima političkog upravljanja tržišnoekonomskim procesima često se razlikujemo. Kada se na tako različitim osnovama uspje složiti, onda se i drugi mogu pronaći u tom kompromisu.

- Šta je to što zemlje iz našeg regiona mogu naučiti iz primjera njemačko-francuskih odnosa?

UK: Njemačko -francusko prijateljstvo je nastalo pod veoma posebnim uslovima. Ono nije model koji se jednostavno može prenijeti. Ipak sam uvjerena da ono može biti inspiracija za zemlje zapadnog Balkana. I ovdje se radi o prevazilaženju traume rata, gledanju naprijed  i zajedničkoj izgradnji europske budućnosti. Kako doći do toga? Naš recept bi bio: na strani politički odgovornih potrebna je hrabrost, politička volja i "vodstvo". Na nivou civilnog društva se mora intenzivno investirati u susrete, razmjenu i saradnju. Takođe su važne i simbolične geste pomirenja kao,  npr. prisustvo Predsjednika Tadića na komemoraciji u Srebrenici 2010. godine.

RG:Stvar je jednostavna. Uzajamnim povjerenjem gradi se trajna i čvrsta veza. Za  uspostavljanje takvog povjerenja treba dati zalog  i pokazati dobru volju. Povjerenje pomaže da se oblikuje zajednička budućnost u kojoj će svi naći svoje mjesto poštujući razlike jednih i drugih. Ali ove razlike ne smiju biti prepreka, one trebaju biti izvor međusobnog bogatstva.

- Kako su Nijemci i Francuzi, njihove zajednice, pogotovo u graničnim i rubnim područjima i tamo gdje su živjeli na istom prostoru, rješavali pitanje ratnih zločina i pomirenja?

RG:  Pravosuđe obje zemlje rješavalo je pitanje ratnih zločina. Neposredno po okončanju rata  bilo je mnogo obračuna. To su ponekad bolne i neslavne epizode  ali za sve postoji pravo vrijeme a vrijeme za pomirenje došlo je 1963.g.  Sigurno je da to nije bilo dovoljno, i dalje je postojala neizmjerna ogorčenost unutar stanovništva dvije zemlje. Vremenom su se rane zaliječile a prijateljstvo je zamijenilo želju za osvetom. Danas je za jednog Francuza Nijemac neko veoma blizak a prijateljstvo koje se vidi na visokom nivou postoji i među stanovništvom. Ovaj veliki posao napravljen je zahvaljujući mladima i razmjenama koje su počele u okviru Francusko-njemačke Omladinske organizacije.

UK: Na početku politike pomirenja 50-ih, 60-ih godina, ljudi su još uvijek živjeli pod traumom Drugog svjetskog rata. Mislim da je za pomirenje između Francuske i Njemačke od presudnog značaja bilo, što je Njemačka preuzela punu odogovornost za Drugi svjetski rat i da se Nijemci - do današnjeg  dana -  intenzivno razračunavaju s tom prošlošću. Bez savladavanja prošlosti pravo prijateljstvo ne bi bilo moguće; potiskivanje  i zaborav nisu baza. "Ninberški procesi" iz 1945.godine, ali i veliki procesi ratnih zločina 50-ih i 60-ih godina konfrontirali su njemački narod s vlastitom okrutnom istorijom. Bili su važni za prosvjećivanje i preradu zločina nacističkog režima. Oni su i snažno pokazali, da su pravna država, ljudska prava i demokratija vrijedno dobro za koje svaki građanin nosi odgovornost. Prošlost ne smije vladati nama i paralizovati nas. Iz nje moramo učiti za bolju budućnost.

- Kako vidite položaj Francuza u Njemačkoj i Nijemaca u Francuskoj? Koliko vlade i jedne i druge države brinu za kulturne zajednice u susjednoj državi? 

RG:Francuzi se dobro osjećaju u Njemačkoj. U ovoj zemlji radi puno radnika iz pograničnih krajeva koji svaki dan prelaze Rajnu odlazeći na posao. Mislim da su i njemački građani lijepo primljeni u Francuskoj. Govoreći o kulturnim pravima, u regiji Alzas i dalje se koristi jezik koji je blizak njemačkom.  Postoje kulturne i kulinarske tradicije koje ova regija dijeli sa susjednom Njemačkom. Sto se tiče ostalog, način života je  dosta sličan u obje zemlje.

UK: Između Njemačke i Francuske je uprkos mnogih ratova uvijek postojala međusobna fascinacija kulturom. U 18. stoljeću je npr. pruski kralj Friedrich II radije govorio francuski nego njemački jezik, koji je, kako je sam govorio, koristio samo za razgovor sa svojim konjima. Nedugo potom, francuska publicistkinja Mme. De Stael je svojim francuskim čitaocima prezentirala Njemačku kao idealnu zemlju poezije i filozofije. Proteklih godina su mnogi Nijemci u Francuskoj pronašli svoj "dom". Svaki šesti strani turista u Francuskoj je Nijemac. Mnogi ljudi se uz oba jezika i kulture osjećaju kod kuće. Kao što je poznato, mi Nijemci volimo francusku kuhinju, Francuzi njemačka vozila. Par suprotnosti od "francuskog stila života" i "njemačke tehnike" je ipak samo kliše. Kino je npr. za nas oboje važno. Nijemci i Francuzi cijene filmove iz susjedne zemlje prije svega onda, kada se u njima ogleda teško definirano "tipično francusko" odnosno "tipično njemačko" kino. Mi ove razlike doživljavamo kao bogatstvo.

- Jedno od pitanja koje opterećuje bošnjačko-hrvatske odnose jesu tzv. dvije škole pod jednim krovom. Kako gledate na tu pojavu, je li ona segregacionistička ili pitanje kulturnih prava? Kako biste vi riješili to pitanje

UK: Fenomen "dvije škole pod jednim krovom" se već dugi niz godina s pravom kritikuje od strane međunarodne zajednice. Isticanje onog što razdvaja, a ne zajedničkog već u ranim godinama života se sve više problematično odražava na dolazeće generacije u Bosni i Hercegovini. Razdvajanje u školi mi se čini apsurdnim i stoga što su djeca po prirodi otvorena i bez ograničenja, a ovdje, u vašoj zemlji se ne razdvajaju ni po temeljno različitim jezicima. Umjesto da se ovi pozitivni preduslovi koriste u svrhu dobrog zajedničkog života, sami sebi stvarate probleme. Kako će rasti poštovanje, simpatije i povjerenje prema drugim narodima i religijama, kada djeca skoro nemaju mogućnost, da u istom razredu sjede jedan pored drugog i zajednički savladavaju dnevne izazove, počev od zadaće do ljubavnih jada? Ovo pitanje mi do sada niko od politički odgovornih u ovoj zemlji nije odgovorio.

RG: Ova pojava dvije škole pod jednim krovom nastala je iz ideje da se dovedu u isti prostor djeca iz različitih zajednica  sa nadom da će se s vremenom zbližiti. To se nije desilo i vrlo je žalosno za djecu, koja su budućnost ove zemlje, da budu odgajani u ideji različitosti sa « drugim ». Iskreno mislim da bi zajednička nastava bila dobra stvar. Njemačka i Francuska su uspjele da se dogovore i naprave zajednički udžbenik Istorije za obje zemlje. Isto čitanje istorije može doprinijeti stvaranju klime povjerenja i napredovanja prema pomirenju. Izmiješanost je uvijek izvor obogaćivanja a držanje unutar jedne zajednice rada nepovjerenje i odbacivanje drugoga. Ostaje da se utvrde načini  izvođenja takve nastave.

- Nakon što u Vijeću ministara budu usvojeni tzv. evropski zakoni i bude izvršena promjena Ustava u slučaju Sejdić-Finci, šta vidite kao naredne korake koje će morati biti poduzeti za dalji napredak ka Evropskoj uniji? 

RG: Kada Bosna i Hercegovina bude ispunila ove uslove moći će podnijeti zahtjev za kandidatski status za Evropsku Uniju. Poznato Vam je kao i meni da je to dug proces za koji su potrebne godine razgovora za prilagođavanje zakonodavstva jedne zemlje i usklađivanja sa važećim zakonodavstvom i normama u EU. Za to vrijeme BiH će pratiti stručnjaci iz EU i pomagati joj na tom putu koji je po mom mišljenju jedini pravi put za bolju budućnost ove zemlje 

UK: Budući da smo danas ovdje puno govorili o pomirenju i saradnji, željela bih dodati: Regionalna saradnja igra značajnu ulogu u procesu približavanja ka EU. Kada jedna zemlja pristupi EU to između ostalog znači, da postaje članom  jednog velikog privrednog prostora u kom se roba, kapital i radna snaga slobodno kreću. Zemlje Zapadnog Balkana imaju najbolje preduslove za regionalna saradnju: one su istorijski, kulturno i ljudski međusobno usko povezane, mogu komunicirati bez jezičkih problema. Imaju jedinstven potencijal za razvitak interesantnog regionalnog tržišta, i kod usklađivanja sa EU-standardima se međusobno mogu savjetovati i podržavati. Iskoristite to!